Da..da...da...to sam ja..converse baby..

Jednom kad kreneš,kad osjetiš da si svemoguć,više nećeš moći stati..Shvatiš da svi su snovi samo iluzija te da je stvarna samo tvoja bol..Umor može trajati godinama,i ti se zapitaš;jesam li se rodio u pogrešnom vremenu?zašto svi otkidaju od mene,nisam li još uvijek dijete,a to ću i ostati..Jedno veliko dijete.Gadiš se sam sebi,gotovo možeš namirisati smrad neuspjeha svako jutro kad se prazan pogledaš i vidiš...Ja nisam lijep,ja nisam ružan.Jer zapravo ja ne postojim.Gdje je I od istine,ima li laž početak ili je oduvijek postojala?Koji su pravi razlozi da svaki dan piješ svoje suze?Što te izvlači iz kreveta?Na što pomisliš kad se probudiš?Na nadu?!
I onda izgovoriš naglas:Patim..Ja patim.
I don`t wanna talk about it..Said my brain..

U sve se može posumnjati, osim u vlastitu egzistenciju (Descartes).

Gledajući tvoje tekstove..mislim curo da previše stvari prepušataš slučaju...tj. nekako mi sve pretagično shvaćaš,doživljavaš za svoje godine(svako ima teških situacija u životu nisi jedina)ali moraš biti jaka i probuditi u sebi inat da ces izaci iz svega toga još jača,kvalitetnija osoba...ali ne mogu poreći da imaš stila u pisanju i pre svega smisla...samo nastavi..ali da malo vedre note u sve to...

Neće ti ovo biti zadnja bol koju ćeš doživjeti, ali potrudi se da između doživiš i koju sreću. Izvrsno i zrelo pišeš za svoje godine, a to ti je donijela bol, razumjevanje koje ne donosi radost, ali ne treba pretjerivati, draga.:-) Bol, koja predugo traje, potapa i uništava kreaciju koja se upravo rađa u tebi.

Volim suze svježe i bistre.
Neke prsnu mlade i iskričave,
neke zrele u krupnim kapima padnu i bolno rastoče bol.
Jedino od ustajale vode boli glava kao od kiselog vina - onog zbog kojeg zna biti teško izvući se iz kreveta...

Pjesnik je jednom rekao da će jutro osvanuti između snenih očiju i prstiju svjetlosti... na mjestu između očiju koje se namršti kad plačeš...
- možda se o njega lupiš prstima (ili zidom?) kad ti se čini da ništa ne vidiš?

I možda ti i pjesnik imate pravo kad kažete da ništa na zaustavlja rijeku (svitanja)... Ja vjerujem.
Vjerujem da svatko negdje, ipak, zna svoj recept za plovidbu.
Od predugog ronjenja, baš kao i od vina, baš kao i od vlastite duše, čovjek zna biti mamuran. O, kakva je napast taj mamurluk... 'mamurluk' 'mami', po definiciji riječi...
a nekad je dovoljno otići trčati (kako banalno, ili možda ne?), ravno iz kreveta, prije nego što nas neki prsti tame među suznim očima uvjere da smo i jutros mamurni.