Slušaj me dok me drži ludilo
Kad pjevaš pjevaj dovoljno glasno.Ispljuni sve crvljive misli,prljavštinu nakupljanu godinama...Neka misle da si u transu..Ti znaš da to je tvoj trenutak lucidnosti..Dovoljno duboko u tebi je pohranjena sloboda.Neka svi vide tvoju golotinju..Misli nastale u tami..Podjeli nove akorde sa okolinom..Budi egzotermni sustav,neka entalpija poraste do ludila...Izreci sve što sanjaš,otvori usta i poviči da te slijede...Kao novog spasitelja..Buktinja života..Eto što si ti..A bez glasa nema ti spasa...Kad pjevaš voli svijet,nebo pod kojim stojiš,i zemlju u đonovima cipela..Voli miris toga dana..Ti plivaš i uranjaš iako si daleko od mora..Taj dan nema dovoljno jakih lanaca.Sva ljepota manja je od tvojih riječi..
15.10.2007. u 0:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
kad se već pjeva neka bude nešto divlje..
Autor: habucibe | 15.10.2007. u 7:07 | opcije
možda nas ljepota dočeka kad se izpjevamo (izvrištimo, istrčimo, ispraznimo, izrazimo i izuzmemo) dovoljno da -u miru- zašutimo. inače neki od nas šute u grču, neki trkeljaju u grču... ko bi takav uopće primijetio ljepotu?
Autor: Lemniskata | 15.10.2007. u 21:10 | opcije