Pješčani sat...
Promatrajući kako mi zrnca pijeska klize između prstiju, postala sam svijesna prolaznosti vremena.Koliki vijek trajanja ima taj pješčani sat mog života?
Puštajući sva sitna zrnca koja su nepovtratno klizila upitala sam se da li sam mogla stisnuti čvrsto ruku u onom trenu kada smo se rastajali i zaustaviti te da mi ne klizneš tako lako i nestaneš zauvijek?
Ili je sve već bilo negdje davno zapisano da baš tako mora biti...Okrećem pješčani sat i neka polako "otkucava" novu epohu prozvanu tko zna kojim imenom.A sve tragove u pijesku vali su davno pobrisali kao da nas nikada i nije bilo.Ostalo je sve duboko otisnuto samo u mom sjećanju i srcu.
10.04.2004. u 11:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
samo nove stranice dnevnika pomažu da se stare što prije prebole...
Autor: c-192 | 10.04.2004. u 11:36 | opcije
Nove stranice dnevnika samo će malo prikriti sjećanje, ali zaborava nema.Sjećate li se ljubavi u Titanicu.....Kad raširiš ruke na pramcu i uživaš u trenutk....., koji je trajao zauvijek.
Autor: Ericca_35 | 10.04.2004. u 11:42 | opcije
Uhhhhh.....:))
Autor: calivita | 10.04.2004. u 14:13 | opcije
Za trenutke blaženstva se isplati živjeti...Sretan Uskrs...pozdrav
Autor: mario4 | 10.04.2004. u 18:24 | opcije
ništa nisi mogla učiniti, ne preuzimaj krivicu na svoja leđa i svoju nemoćnu šaku iz koje pijesak mora iscuriti..jer je pijesak.
Autor: BrunhildaXL | 10.04.2004. u 19:55 | opcije