O čavlima
Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao
vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi
kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih
nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj
zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše
kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao
u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije
pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz
ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati
svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u
ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što
su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije
važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana
je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se
smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te
saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i
uvijek im je srce otvoreno za tebe.
"Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome možeš
povjeriti tajnu."
Alessandro Manzoni
21.10.2007. u 18:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar