Sa druge strane jastuka...( Atlantika)

 
Nocas,
u meni plamte nepoznati svijetovi,
tvojom rukom zapaljeni...
Nocas,
u meni cvjetaju najegzoticniji cvjetovi,
tvojim prstima zasadjeni...
Nocas,
kao najljepse bisere,
najsjajnije zvijezde spustam tebi u dlan...
Nocas,
koracima od sedam milja
zurim u tvoj san...
Nocas,
zahvaljujem nebu sto postojis...
 

Ostavio trag..I - nestao..:)

Lipo i ovako nekako nježno zeleno...

Lijepa povratnička! Nadam se da nećeš opet nestati na toliko vremena... ;)

Dakle ima više onih koji su primjetili da te nema....i pitaju se što je tako i hoćeš li se vratiti i javiti.... zanimljivo.... :)

Citam ove predivne recenice, a pred sobom vidim dva plava oka i seretski osmijeh. Iako je kafana Kosevo bila prepuna, znam da nisam vidjela nista drugo osim covjeka u La costa majici koji je pricao i pricao, a ja jednostavno nisam imala snage da bilo sto kazem o sebi. Znam da mi je bilo zao kada je avion trebao da poleti iz Bg u Rusiju a najvise od svega mi je zao sto smo se sreli na raskrcima nasih zivota gdje sve moje ulice vode pred zid. Zao mi je sto nisam bila tu negdje kraj Vjecne vatre i kina Romanije, par decenija prije, mozda bi nase ulice imale pravac auto ceste tek sa ponekom vijugom, i mnogo sarenih cvijetova pored. Zao mi je sto je tvoje srce vec zauzeto jos prije četvrt stoljeca.I tako vrijeme prolazi, moj me pas gleda svojim tuznim iskrenim ocima i idem dalje tom ulicom koju sam sama odabrala, cekajuci da udarim glavom o tvrdi betonski zid.