Znam zašto je...
*poistovjetim to sa pticama*stvorene su s krilima*moraju jednom odletjeti*nakon kratkog vremena njihov lepet raspara moju nadu* ptice*ostavljaju me samu na granici čekanja*kao izgubljeni prozirni duh čekam ispod velikih stabala*a kako slijediti ptice*nije li svijet bezgraničan i vrijeme beskonačno*ne mogu doseći sve grane koliko god bile blizu mojim dlanovima*snaga je u sreći*a ptice su odnijele moju*čvrsto stojeći na zemlji stvarnost me tlači svojom relativnošću*zaključci su poput glazbe*što mi treba*sve i ništa*samo zvuk lepeta krila*samo trebam čuti da se vraćaju na moju krošnju*onda mogu dosegnuti svemir*i razotkriti smisao svega ovoga*
Noć se spuštala,zaplićući svoju tamu u rasplakane grane i vjetar na izdahu.Uvlačila se u srca starih sanjara koji su još jedan dan doživjeli kao neuspjeli ostvaraj svega onoga za što su živjeli.Sva svjetla grada titrala su u magli,oči sviju bile su uperene u nebo bez zvijezda i nebo bez kraja.Imala sam osjećaj da se stapam s daljinom.Zašto nisam mogla ništa zadržati?!
08.11.2007. u 19:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar