za horizonte
krenuh pa stadoh,
u tom času padoh.
krenuh ispočetka,
preko kraja retka-
-gdje piše...
svježu zoru svakim dahom budim,
ona mene pogledati neće.
al' kad zoru njenom se pridružim,
sjajim, ljubim, drhtim sav od sreće.
tim je sjajem progledala zora
kamen, plamen, oblake i mora.
a i ja bih rado joj se dao
da se sjetim svega što sam znao.
30.11.2007. u 21:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar