Jedinjenje...

Sjeti se,

kad vidiš nekoga tko je s lakoćom onakav kakav bi ti želio biti, a čini ti se to nemogućim,

da je možda i on od nekog svojeg jutra pa nadalje, svakog dana odlučio da više neće brljati u svojoj kaljuži jer je previše toga izgubio i pokvario,

i tako se s vremenom od njega destiliralo ono što je danas tako zdravo da nas toliko puta obasja ljepotom i probudi je u nama.

Sjeti se da on, kad te pogleda, može, sa svime što sada jest, reći: odabrao sam. U tim se očima osjeti koliko joj je to bilo bitno.

Vidi te oči i osjeti u sebi snagu htijenja po kojoj se jučer razlikuje od danas.

oči su ogledalo duše...

vlastiti odabir nas čini jačima...

dovoljno je samo i neputano oduševljenje, za početak :)

hvala na sadržajnim komentarima na blogove koji i nisu tako novi...

ti rijetki trenuci oduševljenja su zlata vrijedni :-) jedan od odgovora na pitanje kako zaboraviti na 'sebe'...