antologija upitnika

\'people dream of freedom, but they are in love with their chains\" k. gibran
eto,
hajde opiši usamljenost ako znaš. samoća, to je druga stvar, ne - ne trudi se. ali hajd\' mi objasni USAMLJENOST - ako možeš i znaš. \'usamljenost\' - kao ono kad od bezbroja tel brojeva ne pronalaziš niti jedan za baš ovaj bogomdani trenutak. objasni mi \'usamljenost\' kao ono kada se osjećaš da na svijetu za tebe nema ama baš nikoga....
hajde... opiši mi usamljenost ako možeš.
... ti si taj. to si ti. tako sam tako odlučila. oh da, pragmatično, jest, nadasve. moja je jedina namjera olakšati si \'muke\' traganja. zovi to kako god želiš. sebičnost, beskompromisnost, svojeglavost. ali nakon svega - ja sam odlučila. odlučila da ti se taj. BAŠ TAJ. i ima li to neko značenje? oh, pa naravno da ne. osim što se sve ostale slike čine blijede. sepia format, sve slike osim tebe. a i to... posve svejedno je... jer \'...dont worry\' refren... hmm, it doesnt works as well anymore. iako, usprkos svemu, ja sam odlučila: ti si taj. taj kojeg sam tražila.
jednostavnije je - pa sam tako i odlučila. i to iz nikojeg drugog razloga osim da bih mogla početi tražiti ispočetka. i to ovaj put samo sebe - ovaj put ne tebe. jedino.... jedino što sam tebe ovaj put pronašla.
ali vrijeme i ja... mi nikad ne radismo na istiim razinama. i tako...
ispade na kraju da je samo onako kako narod zna. kad je najbolje a kada ne. i jednom, jednom ćemo možda i naučiti taj jezik vremena i onda razumijeti sve. samo - sada ne. ne sada; sada moramo učiti nešto posve drugo od svega... jer sada, sada vrijeme zna bolje od nas. zna da nikako nije dobro vrijeme.
evo ti posve randomly selected pjesma:
i\'ll stop the world
and melt with you...
i ja bih. bih bila. bih hoću... jer...
fališ mi do beskraja, ti od kojeg imam ništa osim riječi. sve ostalo osjeća se kao fatamorgana. jer ti i ja, mi nikada nismo vodili ljubav. nikad nismo dodirnuli tijela bliže od fleeting oproštajnog poljupca. fališ mi do beskraja, ti koji si u mojim mislima samo vrijedna kolekicija riječi i izraza. ti za kojeg nemam ništa više osim u riječi posložena slova. ti koji si zauvijek nestvarnost utjelovljena radi kontrasta sa strašilima stvarnih realnosti. ti koji moraš postojati iako ja možda nikada neću znati koja ti je adresa.
ti, koji moraš postojati jer ja, ja nikada neću odustati od vjerovanja da je nestvarna ljubav postojala stvarno među nama. da postoji među nama.
i da je svaka njena sličnost sa osjećajem usamljenosti ništa do najobičnija koincidencija. ...

eh,zašto nisam on

Nije ni mjesto ni vrijeme virtualnom jer smo čvrsto tu,osim ovo malo iskrenja,gdje odlazimo i dolazimo kako se kome digne ,ili ponos padne,pa svi tražite utjehu u ovom shit-u ,a bojite se reči u lice samo dvije rijeći i tako sve više varate sami sebe ,misleći da ste pametniji u svojoj nedorečenosti.
Ovo nije virus,ovo je vaša stvarnost