antologija upitnika

bura je raznosila farove automobila u vrtloge kaleidoskopa sve do bezboja u kojem su tonule ceste zakašnjelih autobusa i nepozvanih taxija pokraj stranaca koji su hodali u istom smjeru dok su čekali različite stvari dolazili su iz drugih života kojima su nastavljali u suprotnim smjerovima kada su dodirnuli najnižu točku bili su posve isti odlazeći opet čekati autobus za put dalje u život na koji bespogovorno pristaje i kada ga nije takvog birala odlazeći natrag na mjesto polaska ne čekati da se ponovo rodi kao voda koja će se kao podivljala rijeka razliti gradom opustjelih ulica kao kanjonom suhog korita iz čijih se previsokih stijena bježi samo provalom bujice

čak ni autobusom

Gotovo uvijek u pisanju, najveću čar ima intepunkcija, a manje rečene riječi ;o)

Šteta što se metaforičnost gubi u kovitlacu rečenica bez kraja i početka.