IT´ S OWER
Polegnuta na krevet,gledala je bijeli zid ispred sebe.Zid bez slika,zid bez uspomena.U zraku je visila težina sivila dana,u sobi je prevladala boja sepije.I čulo se tiho kapanje.Grad plače a ona je opet sama.Zatvorena u sobi bez granica..Zidovi su samo prividni,a to nije soba već stratište.I to nije njen život,ne to nije ona,to je neko drugo dijete obučeno u naličje žene.Ogoljela i istrošena umorom,sklapala je oči svake sekunde,no one su se ponovno podizale poput zastora.Nije imala mira.Nije si oprostila.
koliko snage treba za oprost i priznanje?
koliko vremena da se soba napuni policama i svjetlom,mekoćom i toplinom?
koliko volje treba da zavoli novi pogled na grad,mjesto kojim će kratiti vrijeme u noćima bez sna i cigareta?
I,HOĆE LI POBJEDITI PROŠLOST;ŽIVJETI SADAŠNJOST;ZASLUŽITI BUDUĆNOST?
06.12.2007. u 19:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
sve odgovore saznat ćemo juće od prekosutra.
Autor: habucibe | 06.12.2007. u 19:31 | opcije
nemoj se pitati, nego kreni! hoće, hoće, hoće! :)
Autor: sluchajna_66 | 06.12.2007. u 19:32 | opcije