Fijasko

Imao sam neugodno vantjelesno iskustvo danas, odabirući ponovo birc prek puta za jutanju kavu, a reko sam da neću više. Umjesto mlade šlank gospodične čije umorne oči učine svaku kavu s tog usranog automata pićem koje diže iz mrtvih, radio je gazda. Bacio je pogled na uske bijele šalice i nasmijao mi se kao čovjek koji se jutrima ne budi s nekom posebnom brigom koja bi mu naborala srednjovječno čelo. Ja sam kimnuo ko i obično i zapalio. "Sused...", ostalo je visit u zraku, dok se čovjek probijao korz more srednjoškolaca kuhara i frizerki glava pognutih od količine sjenila na očima, koristeći pladanj ko ralicu. Munuo sam ko kulturna mušterija pepeljaru iza šanka bez bitanja, a alternativni laksativ je već radio dar mar u crijevima i sve mi se činilo da ću opet opeći jezik i klisnut doma. Uletio je još jedan bataljun nagelirane djece čovječanstva, i dok sam vidno zainteresiran brisao jučerašnji inbox uletjela mi je s mlijekom pred facu. Šef sale je zinuo kao da će o vremenu, al je valda skužio da pol 7 ne ulazi u prostor-vrijeme standard. Gospodična do mene, crnih masnih vrhova u kritičnom stanju, užicala je vatre, bio sam premalo čovjek da joj zapalim sam pa sam samo gurnuo jeftini plinski kanister u stranu.Obratila se svojoj, kako to obično biva kod parova za wc, manje privlačnoj kolegici da ju ispriča danas na prvom satu il tako nešto pa će gazdi u prolazu:"Šefe, ja ću dobit za božić sve pa vam onda platim dug." Bistro-mogul je kimnuo kao da mu se obratio bankovni službenik i nastavio predano točit pelin u čašu s limunom. Pripalo sam još jednu, jedna ko nijedna, pa barem dvije za dobro jutro, izvukao sam iz jednog usranog nedjeljnog trilera na erteelu. Sedmorica veličanstvenih pripravnika za serviranje kordonblua na sobnoj temperaturi vršili su genocid nad stolnim nogometom, kad jedan od njih, buljooki suhonja doleti do šanka i užica par onih kovanica ko iz grčke mitologije."Stavite to na račun, pa platim sve skupa prije nove,šefe?". Većinski dioničar lanca zapušenih birceva kimnuo je nečem što je vidio kroz prozor, a desna ruka je ispunila zahtjev buduće diplomirane izglačane bijele košulje.
Pomislio sam kako ću terorizirati mladost s floydima da u miru popijem ono crno s dna šalice, al do džuboxa bi mi trebala mačeta, pa sam zabubetao s dva međeda po keramičkom topu i spremao se van. Vlasnik bmw-a iz devestreće materijalizirao se od nekud i uzeo novce u ruke kao da je zlato, krenuo po kusur, al na moje "U redu je" je zadovoljno zastao. Još dok sam izlazio kovanice su lupile po praznom dnu kase.
Barem ću mirno spavat.
Jebeš sve, idem po kredit danas.

naslov bloga ti je pravi, ludilo, ludilo pjesma.. i još bih se usudio reći jako dobra pjesma..