antologija upitnika

u odrazima stakla na cestama
osušene lokve potrošenih bojica
kao dehidrirane duge
krckaju pod koracima sjena na vjetru
koji dolaze ili odlaze
negdje,
sad već posve nevažno gdje,
sad
očima trijeznim od zabluda
u dnevnoj štampi čitaju neispisane stranice hepienda
i vijesti iz svijeta
da opet je završilo pokonjeno vrijeme instant sreće,
jeftinih poljubaca i filantropske sociologije,
lakovjernog ispijanja propagande kao istine
u ime boljeg nadolazećeg,
na ulicama
blijedim od rumene topline masovnih fantazija,
praznim od ničije slave,
goli pogledi lome se u daljini
kao pravci u kuteve,
možda kocke,
na krajevima grada
u kavezima izlomljenih linija
istkane nadom nestrpljivo čekaju na ostvarenje
brzopleto poželjene želje,
još okićene sjaje
na granicama između sebe i stvarnosti
kao suze
koje bez dodira ne mogu
uzvodno od gravitacije
nijemo se ljeskaju
u odrazima prozora na ulicama cesta
u kojima oči promatrača života
probuđene iz euforije lakomih vjerovanja
prazno zure same u sebe,
pokušavajući u vakumu između stakala pronaći
nastojanje
za refleks zjenice

dobra..

lijepo je ovako kad se preljeva:)