Žalba na izvjesnost
Žao mi je
što vjetar nije ubojica
i što je grom tako plah;
u oluji nema stare groze
a plamen više nije orijaš
i sprovod boga prolazi ko prosjak
kraj plećatih brana
gdje šumi sveta voda u kanalima.
Žao mi je izgubljenog straha
propalog u zemlju, među mrtve.
Žao mi je moje kolibe i moje krune.
Sablast je to što nas muči
lošom jezom
bez tajne i bez mraka za sanje.
V.K.
07.01.2008. u 21:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar