antologija upitnika

u nekom
very posh kafiću
u zapadnom berlinu
za stolovima pod svjetlom
sjedili su u grupicama
very-cool ljudi
u neprirodnim pozama
bili very posh,

za stolom u kutu
sjedio je sam
veliki crni čovjek
s plastičnom vrećicom
privijenom na prsa
spuštene glave
spavao duboko
mumljajući povremeno
sebi u bradu
u very-posh kafiću
uskoro su ga primjetili
very-cool ljudi
i isprve se
diskretno okretali
u čudu
a potom sve češće
zurili u njega
posve otvoreno
kada bi hrkao
kao malograđani u kazalištu
bljeskali očima
i smijali se ghotom
jedni drugima,
ne zaustavljaući se niti na jedan tren
upitati sami sebe zašto misle da je ovo teatar,
i nije li to možda ipak samo surova stvarnost,
čovjek koji spava baš tu
jer nema gdje drugo

uopće,
a ne mirno.

Kako je antika zapala u dekadenciju i bila 'počišćena' od strane barbara sa sjevera, tako i današnja civilizacije ide istim stopama. Barbari dolaze...