antologija upitnika

istina je:
misli koje se ovdje ponekad bilježe
koriste različite dijelove jednog tijela
da bi se ostvarile.
jest,
postoje ruke čiji ih prsti tipkaju,
postoji glas koji ih može izgovoriti,
postoji lice koje ih može ilustrirati.
tako je:
one bi mogle biti i potpuno drugačije
nego što sad jesu.
mogle bi se izreći, osjetiti ili vidjeti.
mogle bi se kretati, govoriti, osjećati.
mogle bi biti u tijelu od mesa i krvi.
mogle bi biti svašta umjesto ovog monokolor znakovlja.
ali ipak,
čini se da one nisu
ništa od svega što bi mogle bit.
čini se da one jesu
sve što ovdje izgledaju da jesu:
bezglasne, bezoblične, bestjelesne - prosto gole,
monokromne,
zabilježene,
i osim toga
potpuno bez ambicije da se u nešto drugo pretvore.

istina je da si sam preobličiš riječi kako želiš-ili u tople ili hladne ...ovisi o čitaču...

A da si napisala nešto vedrije :) i ti bi se odmah drugačije osjećala :))

Eto zašto se ovaj blog nalazi u mojim fejvoritima... eto.