...odlazak...
Ti koraci što se javljaju
u gluhom svitanju
krici su tvoga odlaska
u mojim kostima.
I bolna sreća
uznemirenosti,
opasna i slatka
i ledena kao mrtvac.
Bez riječi
odvajam istinu od sebe,
zaboravljam krikove
obojene svjetlom poraza.
Uza se pamtim
rosu u tvom oku
na odlasku.
Jer meni treba
malo
da živim.
28.01.2008. u 23:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara