ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

Žena koja voli,žena je koja prašta
koja te čeka uvijek na kraju puta.
Srce koje ljubi,srce je koje kuca
uvijek kad vratiš se iz daleka.
Suza koja kapne,suza je iz duše
koja plače svaki put kad odlaziš.
Molitva koju znam,molitva je ljubavi
jer drugu molitvu srce ne zna.
Žena koja voli,žena je koja moli
svim srcem svojim da joj se vratiš.

U tvom zagrljaju toliko puta poželim
da kažem ti kako beskrajno te volim,
i onda tražim riječi kojima ću ti to reći...
ali riječi nema,
svaka koju znam već je izrečena,
a ti zaslužuješ onu najljepšu,
onu koju još nikad nitko izrekao nije,
ti zaslužuješ samo najiskrenije....
ti zaslužuješ srce puno topline
samo za tebe i srce koje svakim otkucajem
izgovara tvoje ime....
ti zaslužuješ srce koje će živjeti
samo dok i tvoje kuca...
Dok ležim pored tebe i tražim riječ
koja će ti reći da te volim
moje srce zna da ga zaslužuješ....

....jutro počne kao i svako naše zajedničko,ti i ja i naši zagrljaji i poljubci...strast i na kraju zagrljaj u kojem svaki puta iznova nestajem kao pjena na žalu kad je val ostavlja....
....sve ovo vrijeme nije taj osjećaj umanjilo....osjećaj se nije izgubio,čak ni oslabio...
i onda ležim tako pored njega i razmišljam šta je to što ima u nama da nam pokreće takve emocije...
....koliko traju.....kada nestanu??
....i da li ikada nestanu...
onda me on poljubi i kaže-pa dobro ti jutro(ne kaže dobro jutro ljubavi),a ja za sebe grabim taj osjećaj ljubavi da mi potraje za naredna jutra koja neće biti ovakva....

...toliko puta se uvjeriš kako netko tko ti se izdaje za prijateljicu laže....i baš radi toga imaš malo prijatelja jer mrziš neiskrene ljude a kad ono .....opet nasjedneš....na žensku dvoličnost....

....istina ili laž....kako prepoznati razliku....zašto su ljudi dvolični??

....volim te....
izgovoriše usne tvoje...
....dugo sam čekala te riječi...
...tri godine....
...sad kad su izrečene,
pitam se zašto?...

.....ljubila sam te
kao što svitanje ljubi obzor,
i grlila kao val
što zagrljen po obali zapljuskuje...
....željela te kao žedna zemlja
kad priziva kišnu kap
i u svakom dahu ime ti na
usnama čuvala....
.....i praštala....
praštala svaki zalutali pogled
i poljubac nekome nepoznatome
a meni ukraden.....
praštala sam ti i svaki san
u koji mene nisi poveo,
u kojem si se drugoj davao....
sve sam praštala
a
svaki oprost dušu je kidao
i suze po njoj prosipao....
...sad razbijene krhotine
skupljam,
a sastavit ih ne mogu...

samo tuga i bol
dva poznanika
u ovoj duši,
smrvljnoj
i iskidanoj,
u praznini što
zjapi
kao crni bezdan,
u kojem polako nestajem....

Noćas tuga kao pauk
svoju mrežu oko mene plete,
i tama se razlila
kao prolivena tinta po mojoj duši,
i koliko god je brisala
mrlje crnila ostaju,
mrlje crnila i bola.
Suze što u prašinu padaju
zgazit će slučajni prolaznik,
a tama će ostati kao da svitanje
nikada neće biti...

Još mi tvoje rame
noću uzglavlje bude
i kosu raspem po
grudima ti....
toplinu tijela tvog
u svoje upijam
i slušam otkucaje srca....
to srce uz moje kuca
i svaki otkucaj
kao glazba zvuči.....

Meni i tebi riječi za razgovor nisu potrebne
jer mi se razumijemo i kad riječi ne izgovaramo,
ne trebaju nam ni oči da vidimo
jer i kad ih sklopimo jedno drugo opet pronađemo,
dovoljne su samo ruke da se grlimo i usne da se ljubimo.....
i u zvijezde da zalutamo....

voljena sam i volim....i nije to samo riječ jer riječ nije nikada izrečena,nikad taj osjećaj nije okićen i umotan u riječi....slatke riječi da se možda sakrije gorčina ili laž....to osjećam u svakom pogledu,svakom dodiru,svakom dijeliću sebe....osjećam se voljena kao što i sama volim tebe.....i nije vrijeme donijelo zasićenje,nakon sveg vremena koje je prošlo još si taj koji donosi trnce i prosipa strast po tijelu.....i nema tu previše filozofije,ljubav je zapravo jednostavna....samo je živiš.....

pahulje veselo plešu....nas dvoje šetamo dok nas zima štipa za obraze....treba li više za sreću?

Kao dašak vjetra još postojim
i kao kap rose još me ima
sa svakim trenom nestajem u vrijeme.
Dok u oku zadnje svjetlo gasne
i na usnama dah kao suton nestaje
ja odlazim ti u beskraju tame.

Doći će trenutak pun boli
i donijet će suze na lice,
grč u tijelo i tugu u dušu,
trenutak koji će promijeniti
moju sadašnjost i
u sjećanje zaviti sutra
sa svakom misli koja ima tebe.
Vrijeme koje će donijeti taj trenutak
sustiže me sa svakim proživljenim danom
i svakim novim osvitom,
prikrada se kao ubojica koji krade
život,
šulja se neprimjetno poput sjene,
iako znam da me slijedi u svakoj stopi
i da mu neću pobjeći.
Odnijet će te to vrijeme koje dolazi
daleko od mene,
negdje na nepoznatu adresu
a meni će vjetar sakriti tragove
da te ne mogu pronaći,
a moje će srce kucati zbog želje
da te nađe,
i život će biti trenutak u traženju tebe.