ljubav je romantika
Ljubav mozemo opisati kao kombinaciju mnogih lijepih stvari,
ali i onih ne tako lijepih, odnosno bolnih.
Između sveg ostalog tu je i romantika...
Romantika je po mome mišljenju jedan od bitnih elemenata svake
ozbiljnije veze. Jer, ako nema romantike nema ni onog unutarnjeg
duhovnog zadovoljstva koje je svakom čovjeku potrebno.
Naravno, nekima više, a nekima manje. Smatram da svaki čovjek,
čak i ako nije zakoniti romantičar, u sebi posjeduje barem trunku
romantike kojom može osvojiti srce ili barem privući pozornost
drage mu osobe.
No, prvo se zapitajmo, što je uopće romantika?
Je li to večera uz svijeće i laganu glazbu u pozadini?
Je li to zalazak sunca ljeti ili možda tiha zimska večer uz vatru
kamina i šalicu vručeg kakaa?
Da, to je sve romantika.
No, postoje ljudi koji romantiku doživljavaju na drugačiji način,
svoj način.
Nekima kamin nije romantičan te bi ga radije zamijenili logorskom
vatrom, večeru s klasičnom glazbom u pozadini s diskotekom u
kojoj se sluša techno ili house...
Neki više preferiraju poljubac pod svjetlima reflektora nego onaj
pod mjesečinom, grubost nego nježnost, buku nego tišinu...
Ali, sve je to u redu dok je naravno u granicama normale.
Romantika se razvijala u skladu s vremenom. Počnimo od recimo
kamenog doba kada se romantikom smatralo povlačenje žene za
kosu ili udaranje po glavi. U srednjem vijeku možemo za primjer
uzeti one vječne kavalire koji su pripadnicama ljepšeg spola
udvarali ljubeći im ruke i podižući bačene marame. U nekim
djelovima svijeta je najromantičniji čin pjevanje serenade pod
djevojčinim prozorom. No, ni danas romantika nije potpuno
zamrla. Još uvijek možemo naići na muškarca koji svoju partnericu
vodi na večeru i ples u nekom elegantnom restoranu u blizini
plaže te joj uz šum valova dok ih obasjava mjesečina postavlja
jedno od sudbonosnih pitanja. S druge strane, takve su stvari
većini sladunjave i prastare pa to preferiraju zamijeniti kakvim
tulumom koji završava orgijama te na kraju višestrukim
ispumpavanjem želuca. Ali, i to je za ljude. Kao što ja kažem, tko
voli neka izvoli, ja neću.
Tako i mi ljudi svoju romantičnu stranu prilagođavamo svom
mentalitetu i starosti. Kao djeca smo se znali tući i vući za kosu,
kao adolescenti pišemo pjesme ili skačemo bungee jumping, u
zreloj dobi odlazimo sa partnerom odnosno partnericom na
putovanja i neobične izlete, a u takozvanim „zlatnim godinama“
izbor prepuštamo svojim fizičkim sposobnostima.
No, meni će u svakom slučaju najromantičniji čin uvijek ostati
darivanje ruže i iskrena izjava ljubavi...
30.01.2008. u 20:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar