ima muškaraca koji znaju voljeti!!!!!

Prvo proljeće bez ideala.
Bolesno proljeće
iznemoglo od kiše
od kašlja vjetra,
zgrčeno u prohladnim,bezličnim
jutrima.
Izgubljena u večerima
punim beznađa.
Razočarenja.
Jecaji daleki
kao odjek.
Porušeni mostovi zanosa,razbijene čaše obmane.
Tragovi ljubavi u blatu nezaborava.
Srce potopljeno u krvi uspomena koje bole.
Kiša je saprala koprenu zabluda.
Sanjivo srce plavog leptira,
potonule su želje isnovi,
nestali su negdje u prostranstvu.
Shvaćam,
lagali smo svi.
I bili gomila laži,
u jednom malom,čudnom
postojanju.

..a mi..samo smo kap u moru tuge,razočarenja..a znamo da negdje daleko ima i za nas naše more...

ima,more sreće....samo treba pustiti da nas rijeka k moru nosi...

moramo imati strpljenja..rijeka je duga,i put je dug..

ali mi smo jaki...i vjerujemo da put nije uzalud...

naporan jeste..ali ga prolaze oni koji to stvarno žele..sa tog puta nema povratka..jesmo li spremni na to? :-))