SIMFONIJA SJEĆANJA

Ja prolazim s tišinom u očima,sa zaboravom koračam i odlazim.Koračam polako i plačem tiho,osobito noću,noću ima mnogo zvijezda i tada sam beskrajno usamljena.
Noćas te tražim u stihovima pjesama,u dugim hladnim noćima.Tražim te...Predamnom obična praznina,predamnom samo tama.I tuga.U mojim očima pauci tkaju tanane niti samoće,i slike duginih boja.Noćas pokušavam da te nađem u kapima kiše,u beskrajnom labirintu mojih uzaludnih želja.
Ne,to nisu sjećanja,niti požutjela slika što leži pod jastukom zaborava.Pitam se gdje je ružmarin koji je tako opojno mirisao i zvona koja su nas ispraćala.Govorio si tada ne odzvanjaju zvona zbogom...i ne ostavljaju tragove sjene u sumraku.
vjerovala sam ti,sve što si govorio ja sam vjerovala...Vjerovala u sve što je bilo tvoje i voljela sve što je bilo tvoje.Lutala sam ulicama tvoga života tražeći prozor u tvoj svijet,da zauvijek gledam tople sjenke u tvojim očima.A nisam znala da sam samo prolaznik....
Zašto si došao večeras?Jesam li te zvala?Ja nikad ne zovem snove,oni dođu sami....
 

05.02.2008. u 9:07   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar