San ili java

Opet nakon jedne od "onih" svađa, pomirili smo se i nastavili dalje jer ne možemo jedno bez drugog.. Pomislila sam da bez svađa jedna tako puna ljubavi veza ne može opstati.. Dali je istina ili laž na nama mladima je da otkrijemo. Šetali smo uz Kupu i on je tužnog lica ispisivao moje i svoje ime u nedovršeno nacrtanom srcu.. Kreda koju je vjetar neumorno nosio izbrisala je značenje, a "njega" nije omelo da nastavi dalje.. Koračala sam i plesala na zidiću u šarenoj lepršavoj minici, dok me "on" neprestano gledao svojim već poznatim  pogledom.. Došli smo i do tog restorana koji je bio krcat ljudima. Tražili smo mjesto na koje bismo se smjestili kako bi okrijepili svoja umorna tijela od šetnje, skakanja i ludiranja.. Našao ga je preko puta, ali samo preskakivanjem po klupama mogli smo doći do njega.. Stala sam se na klimavu klupu na kojoj su me promatrali u toj maloj šarenoj minici, ali ipak nisam imala izbora i projurila sam do "njega". Naručili smo ribu s blitvom i krumpirom i uživali uz pokoju čašicu vina hladnog i okrepljujućeg.. Smijali smo se svemu i ničemu, a razlog tome bila je sreća što imamo jedno drugo i samo još jedan u nizu zajedničkih predivnih ručkova u dvoje...