Dati dio sebe...

     Kad ranim jutrom budim se i otvaram oči, više ni jedan lik ne postoji u mislima mojim.Sve je blijedo, plako nestaju boje i glasovi, sva sjećanja koja su me istovremeno boljela, ali i držala na životu....
     I dogodi se dan, kao ovaj, tmutan, bezličan bez radosti i veselja.Tek ga živim onako, da prođe.A u nedostatku ljubavi ni ne živim, postajem stvar.Kapi kiše polako ispiru sjećanja i ostavljaju samo praznu plohu u mojim mislima...
    

kad je najteze, pusti glazbu i pjevaj... eh, sto sam pametna... a gle mene... ipak, uberi maslacak, drua sam ubjedila da je u njemu sva ljepota ovog svijeta... pokusaj, mozda otkrijes sunce u njemu... i nasmjesis se...

Čekam da se mirisni cvjetovi pretvore u plod, tad sigurnom rukom ubrat ću ljubav...

neeeeeeeee mi bit tuzan erricaaaaaaaaaa !! :-( no no i jos jednom no .. pec po prstima.. mrf ! eto ti na :-)

Meni stalno nešto fali, gotovo stalno to je ljubav, krajem mjeseca novac, ali zato je uvijek prisutan stress na poslu, ali držimo se, barem mi nikada nije dosadno...svatko ima drugu duševnu hranu...