Najbolje godine ovog života mog, sjajne i rđave

 
Možda sam ,a da nisam znao,
pred isti izlog s tobom stao...
možda smo zajedno iz voza negde sišli?
Možda si sasvim blizu bila,
ulicom mojom prolazila
i možda smo se na trenutak mimoišli?
 
Drugi bi sve imalo smisao,
ja bih iz te gužve zbrisao
i nikom ne bi bilo jasno što ja to smeram.
Znao bih gdje da sebi nađem mir,
skrio se u tajni manastir
i čekao da te upoznam, moja draga...
 
Sve bi imalo drukčiji smisao... da sam znao da postojiš... Unijela si vedrinu u moj život... Ponijeli su me vjetrovi... zaigralo srce... Tvoji dodiri su mi dali životnu energiju...
 
A sad... životni putovi su različiti... svatko ima svoj put... Svatko ima svoju životnu priču... Znam da si ljuta na mene... Oprosti...
Možda će nam se opet putovi prekrižiti... možda ćemo se negdje sresti... na trenutak mimoići... Možda ćemo jednog dana i skupa biti... šetati niz rijeku i jesti kestenje... lizati sladoled... piti kavu u najpoznatijem restoranu... Jer ipak, «netko to od gore vidi sve... povlači te konce, igra se...» ... povući će i naše konce, poigrati se sa nama... Ja vjerujem u to... Vjerujem, jer želim... Želim letjeti sa tobom... želim trčati sa tobom... želim slobodno plivati sa tobom... baš kao ova dva dupina... Skupa... cijelu vječnost...
 
Ti si moje sunce...nosit ću te u srcu... dok me ima...
 


 
 
Ipak se borim, ipak se nadam,
 
sve manje letim, sve više padam,
 
i sve su jače ruke što me vuku dnu...
 

— a da opereš gaće u jednom od kanala ; Dunav-Tisa-Dunav, prakljačom?!!… :-)

...i kad nisi tu kraj mene,da znaš da me boliš...i nočas ja ču da te čuvam dok spavaš i ljubim tamo gdje najviše voliš dok sanjaš...

...a tko je tebe uopče pitao za mišljenje......a da ti svoje opereš u šumetlici.........

predivno,hvala na lijepim riječima,užitak ih je čitati