Muha

Agregatno stanje

U početku, odmah da budem jasan, ovo nije namjerno, ovo se jednostavno nametnulo samo, a glavni uzrok je problem sa spavanjem i puna glava šumova. Ležeći u krevetu bez sna, u mraku raspuštenih misli, bez ikakve nade o okupljanju, odluka o početku je pala. Odlučno paljenje svjetla i pobježe mrak. Uzimam papir i nalivpero, te pokušavam prikupiti nešto od šumova u glavi i shvaćam da to neće biti nimalo lako.
Moji šumovi su raznih dubina, oštrina zvuka i uvijek prisutni. Nikada me ne napuštaju, tako da me više ne iznenađuju svojim promjenama koje su najučestalije noću i to kada neće san na oči. Tada to zovem šumećim noćima (nešto slično šumećim tabletama, ali bez sredstva za otapanje). Često mijenjaju i mjesto boravka. Nekada su u samom uhu, a nekada su negdje daleko, jedva uhvatljivi. To me dovodi do sigurnog saznanja da ima nešto u meni, nešto daleko ili možda bolje rečeno duboko, gdje vjerojatno počiva početak ili tajna prvog šuma.
Jutro. Tada se moji šumovi povlače iz gro plana i zavlače se negdje, već spomenuto, u neku dubinu u meni koju ne mogu nikako shvatiti s obzirom na moje dimenzije. Kao što se vidi ja sam je otkrio, ali sam je isto tako i pokrio, ne spominjući nikome moje šumove da bi sačuvao prosječnost. Šumovi umiru šumeći.
Sa sigurnošću mogu tvrditi da je prije Velikog Praska postojao prvi Mali Šum koji se toliko razmnožio i postao prasak, te tako potaknuo elementarnu lavinu i eto nas dan danas takvih kakvi jesmo. Takvi smo, kakvi smo, tu nam više nitko ne može pomoći. Ubijamo šumove stvarajući buku.
Svaka postojeća stvar ima svoj zvuk koji se u glavi bilježi kao šum, jedino čovjek, čovjek ne šumi. On zrači. Velika nakupina svih vrsta šumova na tako malom mjestu izaziva promjenu u drugo agregatno stanje, zračenje. Čovjeka treba primati drugačije, a za to primanje treba puno vježbe u praksi. Pri vježbanju najbolje je da ste nevidljivi, da vas jednostavno nitko ne primjećuje da bi mogli na miru promatrati i primati. Nevidljivost je, naravno, nauka sama za sebe. Meni je to bilo jako teško postići zbog mojih 197 cm. Glava mi je u bilo kakvoj gužvi uvijek stršila iznad drugih i ispočetka mi je to smetalo jer sam smatrao da sam zbog toga upadljiv, no poslije sam shvatio da je moja glava uvijek u drugoj atmosferi nego druge, koje čine masu za glavu ispod mene. Tu i tamo sretnem još neke glave u mojoj atmosferi, ali one ili ne shvaćaju svoj položaj ili me ignoriraju. Masu njih se hoće osjećati kao masa za glavu manja, ali to se ne isplati jer od toga raste grba.

PALUNKO

Predugo za što?! Ne kužim zašto ljudi koji ne pročitaju blog do kraja imaju potrebu komentirati. Ili, ako si pročitao, daj nešto konkretno reci! Mene ovakve stvari jako živciraju... A Palunko, izgubio si me negdje kod zračenja. :-)

Predugo....mozda, ni tvoj nick bas nije kratak, akcija....moze sutra...a?