Pucanj u prazno

Ukrca se casna sestra u vlak, sjedne u kupe i vlak krene. Vozi se ona
kad preko puta ugleda poznato lice. Zena, sredjena, bunda, nakit, kozne
cizme, ludi komplet, frizura, nokti. Gledaju se one u cudu, gledaju.
- E jesi to ti, Nadice? Kako si? Dugo se nismo vidjele!
Ispricaju se one gdje je koja bila svih ovih godina, sta se dogodilo i
tako dalje. Ne da casnoj sestri vrag mira pa je pita:
- Nemoj se ljutiti, ali ova bunda, kako...?
Kaze zena:
- Ma, neugodno mi je, ali jedna divna noc i evo.
Voze se one dalje, kad opet casna:
- Oprosti, a ove cizme, otkud....?
- Ma, bas mi je neugodno, ali jedan prekrasan vikend, i evo..
Casna sestra:
- A ovaj komplet, ta ogrlica, kozna torba...?
- Ma, eto, jedno prekrasno zimovanje, i evo...
Rastanu se one na stanici, odu svaka svojim putem. Casna sestra dodje
u samostan, vec je bilo kasno, skine se, pomoli i legne. Kad usred
noci cuje neko tiho kuca.. Casna sestra upita:
- Tko je?
- Ja sam, fra Jozo! - tiho ce fratar.
Casna sestra:
- JEBI SE TI I TVOJE KARAMELE!

nekad davno:)

...vidi se da joj vrag ni dal mira...

Časna dâ i za karamele, hehe..