vjetar i visine

Rekli su mi da odlaziš, a meni si taj dio prešutio
i što bih trebala raditi u tami,
polugola, polusnena, poludivlja, poluranjena
znaš da ću dići jedra
i razviti osmjeh,
kao da me nije briga.
Znao si da znam, a nisi htio reči ništa
čemu, pitam se
Pa kad već si tu,
sa zvukom grmljavina i kiša
strgaj mi kožu, večeras
strgaj dušu i odvoji je od tijela
ona nikad nije bila posve tvoja.
Mislio si vidjet češ suze u očima,
mislio si čuti ćeš jecaje u grudima,
a dobio si slatke uzdahe
i pohotne dodire.
Uplašio si se mojih ralja
i čvrstog stiska oko vrata,
noktiju što su rezbarili tvoja leđa
Vodili smo rat strasti,
milione milja daleko od ljubavi.
Ostavio si me u tami,
golu, slomljenu, ali potpunu.
Poražen stajao si na vratima
i zurio u moj spokojan san.
Strgao si kožu sa svoga tjela,
baš kao i sa moga.
Stajao si u nevjerici,
gladan jednog malog zagrljaja
a dobio si samo šapat:
"Molim te zatvori vrata na odlasku,
vani je kiša i grmi, hladno je..."