vjetar i visine

plazile su sjene po duši,
neke blatne misli glavom,
tvoje dahtanje za vratom i onaj odvratni poljubac!
Pokušao si rukama dohatiti skriveno
ono uzavrelo,
odgurnuh te.
Dim je parao zjenice,
tequila rezala kočnice,
smjeh je urlikao hodnicima hedonizma!
Šank je bio čvrst i gladak,
vlažan kao muške prepone,
uzverah se bez poziva!
Strgah bespotrebnu košulju
i raspustih kosu!
Muzika je vodila kukove,
nadimala grudi,
Po mojim nogama petljalo se korjenje,
dosezalo struk, prodiralo kroz odjeću i žarilo
kao lava, kao urlik, kao bjesnoća!
Pitah te:'Posudi mi moral za nočas!'
ali nisi čuo riječi, pohrlio si prema znojnim ramenima
Rukom sam nježno pomilovala tvoje lice.
Korjeni su pobješnjelo ugrizli za tvoj obraz!
Vrištao si u panici, dok su prodirali kroz kožu,
parali unutršnjost...
Krahirali su ti mišići, i nepomićno si gledao.
Vidio si mojim očima, kako dodirom uništavam okolinu.
Kako korjeni gutaju cjeli šank, strop, ljude!
Bespomoćno si dozivao moje ime,
ali od mene je ostao samo miris divljih ruža i trnja,
i korjena na tvojem licu i prsima.

pročitao sam ovu i onu od prije par minuta...dobra si :)

smijem li dopisati nastavak?
'U teškim stopama oluje, tražio si izlaz iz grada...
Dani su se pomješali s noćima,
a meni ni traga...
A vatra je bila još tako stvarna
tako bliska, tako gorka, ali i prokleto slatka.
I kad si napokon ustao
iz lokvi alkohola, popušenih cigareta
kada ti je tijelo ponovo pokazivalo znakove života...
Savim neplanski u šetnji sretneš
moju sjenu,
i korjeni opet pokrenu igru,
deformiraju kožu, grebu obraze
i cjede srce...
Pitah te, gdje si bio,
A ti si odgovorio:
"Jučer sam oživio,
ali danas sam nanovo umro..."

..strasno mastovito, cak bi se bio u stanu i zrtvovat. :)))