prokleto jutro!
Tko je izmislio jutra?
Tako prokleto sveta i čista,
gdje se jučer briše,
gdje se budiš nanovo sam!
Dok trljaš oči bespomoćno,
pokušavajući nanovo naučiti disati,
sunce ti se kroz prozor ceri u lice!
Glava leluja na ramenima,
i tako bih je rado spustila na tvoje,
zašto onda nisi tu?
Zašto se kao i svijetlost
ne uvučeš u onu izmaglicu
između dana i noći,
što je mi smrtnici nazivamo praskozorje?
Zašto ne doneseš svoje krakove,
budeš ljudska hobotnica
i ne smotaš se oko mog tjela,
pa da oči trljam sa razlogom,
sa razumljivim smješkom?
"Zašto postoje ova prokleta jutra?"
-pitala je grozničavo sova,
a ti si joj rekao:
"Da bih te bolje vidio,
upravo ovako, kakva si sada,
čista, ali nervozna, zgužvana, ali nova..."
To samo lijevo oko još sanja,
pa iz smjera jastuka još čujem tvoj glas,
desno se privikava pomalo na svjetlost,
i traži šalicu, a usne kavu,
da speru ljagu,
još jednog prokletog jutra.
12.05.2004. u 7:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar