ono iza lica...

   Kako je nekada sve bilo lako! U to vrijeme, baš kao i danas nalazili smo se pred Riječkom bankom. Tada se tako i zvala, a ne Erste Steinbrumbrzm-plomi jezik! Još uvijek mi, stara garda kažemo 'pred riječkom' i tako će zauvijek ostat'!
 Uglavnom tada nismo marili za skupim parfemima. Ti si nosio Malliziu koje je u to vrijeme bila pravi hit. Sve sam ih raspoznavala, i žutu i crvenu i plavu i zelenu! Žuta mi je bila najbolja! Ja sam furala neki dezodorans koji je majka kupila u dućanu do, i potrošila na njega čitavo bogatsvo od 12 kn! Tada nisam ni sanjala o puderu od 100 kn, niti o šminci od 80, samo zato što na usnama ostaje čitavu vječnost! Bio si faca ako si imao labelo! A žvakaće tek! Wrigley je bio majka, a Orbit je tek dolazio na velika vrata! Babolice su bile samo za klinčariju! Spremanje za spoj mjerilo se u minutama, najviše 20-ak, a ne kao danas, kad se mjeri u satima! Frizura, pih! Trajne, frkanje, farbanje, pramenovi, Ferria buster, figaro i peglanje kose bili su pojmovi za riječnik!Ako je bilo gela u kući, to se zvalo luksuz, briljantin je bio prosvjetljenje! Kako najčešće nije bilo ničega i sapun je poslužio svrsi, a  ako je kosa bila full prljava i trebalo ju je zalizat na scenu je stupao šečer+voda!
I stigli bi 'pred riječku'! Meni kojoj je Riječka 10 minuta pješke, redovito bih kasnila, to se do danas nije promjenilo! Ti koji bi dolazio busom došao bi i koju minuticu ranije jer nije na cestama vladala đungla kao danas, a i vozni red se koliko toliko poštovao! Sreli bi se pogledi, nasmijali bi se i šetali Korzom. Kad bi Korzu došao kraj nastavili bi dalje trsatskim stubama. Zaustavili bi se na pola puta i uživali u trenutku. U trenu poljubca! Danas je poljubac izgubio na vrijednosti, deklasiran je u out, predigru, nešto nevažno i trivijalno! Ti si nakon toga na vratima urezao moje ime i ispod toga 'volim te' pa sve zajedno zaokružio srcem. Nevjerojatno simpatičan potez, koji se danas može naći koliko i neotkriveni dio svijeta! Sve je bilo čisto, nezagađeno. Nije bilo kava, cigareta, izkomercijaliziranih špreha i folirancija. Bili smo mi, baš kakvi jesmo! Prirodno, kao dan u suton, a suton u mrak... Došli bi na Trsat, sjeli na klupu koja gleda na grad i buljili u panoramu, kao što danas zurimo u DVD ili kompjuterski ekran. Pričali smo...o svemu! Nije bilo dosta večeri da bi se o svemu napričali. Ali nisu to bile teme od kojih zaboli glava. Nije bilo ni HDZa, ni Granića, ni Viktor Lenca, ni cijena, ni bespravnih gradnji, ni pravnih rušenja... Nismo pričali o tuđim životima, kako su Ben Afflec i J.Lo prekinuli, ni tko ima veće silikone... Niti je bilo nesreča ili ubojstava kojih bi se grozili. Bile su to nevine dosjetke, koje su izazivale smjeh, priča koju je trebalo čitati među redovima. I cijelo vrijeme bila bih u tvom zagrljaju, i kad bi nastupila tišina, ljubili bi se. Pa se smijali onoj čudnoj struji koja je još tinjala u tijelu baš zbog i radi poljubca. Stvarno je bilo lijepo, nježnije i dva kata nevinije nego danas. Nije bilo golih trbuh, ni piercinga, ni tetovaža... Bilo smo sexy u nekoj drugoj prigušenoj atmosferi. Nije bilo previše aludiranja na sex, on je bio u nekoj drugoj dimenziji. Bio nam je dovoljan trenutak.  Ljubav je bila na nivou, nije bila obešćaščena kao danas. Kad ti svakakvi kreten uleti sa spikom, i onaj zadnji šljam kojeg danas ima sve više, koji ti sa 8,78 promila alkohola u krvi pokušava objasniti nerazumljivim jezikom da bi ga večeras želio umoćiti! Plesali smo na tišinu, ili pak zapjevali stvar koju smo čuli na radiju, a onaj koji je znao više riječi bio je faca! A još veća faca ako je novu stvar uspio snimiti na kazetu sa kakve top ljestvice. Cd-i bili su rijetkost, a internet veoma daleko. Jedino što je danas bolje jesu mobiteli. Tada ih naravni nije bilo i nisam se mogla javiti kući da se dobro provodim i da ću doći malo kasnije! Baš zbog toga s Trsata smo krenuli u 9 i 30,što je danas vrijeme početka spremanja za izlazak! Sat vremena do rastanka se brzo rastopilo, prebrzo, dok danas frajeri jedva čekaju nestati iz tvog vidokruga! Ili pak drugi dan slažu da su zabunom umjesto kočnice stisli gas, kao mi cure ne znamo vozit'! Poznamo bar osnove! Uglavnom kući se trebalo doći do 10 i 30 ni minute kasnije, jer bi starci šizili! Ti bi me dopratio do portuna, ali stajali bi još koju minutu u zagrljaju kao da nećemo vidjeti sutra... i zagrljaj je izgubio svoju vrijednost, nažalost! Došla bih doma na minutu ili koju minutu kasnije, jer sam sutra žarko željela sve nanovo, a u jednom danu se toliko toga izdogađalo, pa sam ti sve to morala dopričati, a i ti meni...

erste und štajermerkiše bank..ajde sad ponovi vidiš da nije teško...

moj naklon za tekst...i za misli koje tekst salje...ima takvih stvrai jos i danas...uopce ne sumnjam ...:) samo ih treba naci ...a kad se nadju onda se opet sjedi na klupi gleda panoramu ...i uzdise na rastanku ...nemoj vjeru izgubiti ...jedino binto ..i reci osobi s kojom zelis gledati panoiramu da je zelis gledati ..ne jednom ne z neku posebnu priliku ..nego veceras...:)

aaaa. shit. sad ce me jos i nostalgija:((((

ovo mi nije trebalo:))) ukomirala sam se totalno. prvo me ubiju sa cistacima stana, pa sa nacionalizmom i ratovima, i sad se jos sjetim da je prije bilo dobro. jebem ti net!:))

I sad je tako, kad si zaljubljen :-)).

da, sjecam se, upravo je tako bilo. dodala bih jos i setnju pecinama, djir po plazi sestici, odlazak u kavanu neboder na ples, tocno u osam, konzumacija sok koji smo pili do odlaska, kako gore u tvom tekstu pise, jer trebalo je ici na bus, i na vrijeme biti kuci. boravak na plesu dva sata, mozda dva i pol. ali bili smo zadovoljni. lijepe uspomene. hvala ti na tvom prisjecanju.