romantika

Da li ste se nekada zapitali kako se rađa ljubav... kako se rađa to najljepše, naj jače, naj uzvišenije osjećanje... Što je to što nas privuče nekoj osobi, koja se tako odjednom pojavi u našem životu... zapravo svakodnevno smo u prilici da pored nas prođe mnoštvo ljudi, naravno tu mislim i na žene i na muškarce, ali nekim posebnim čulom koje svi imamo, po nekim samo nama prepoznatljivim znacima na nekoga obratimo posebnu pažnju. Možda toga i nismo svjesni, ali vjerujem da recimo hodajući ulicom nesvjesno bacimo pogled na osobe koje nam dolaze u susret, ili se taj susret desi negdje na radnom mjestu, u kinu, kazalištu..., sigurno i na netu..., ma nije važno gdje..., ali taj osjećaj kojim u nekome prepoznamo nešto specifično sigurno postoji. U početku nam se čini da je sve samo slučajnost, možda i ne obraćamo toliko pažnje, ali ako se susret sa istom osobom uskoro ponovi, na njoj počnemo primjećivati sve više detalja koji nam okupiraju pažnju. Pogledi se sretnu, neka čudna energija prostruji, padne i prvi osmjeh, neka lijepa riječ... i to je već nešto. Na netu se desi slično, iz prvih poruka se puno toga može naslutiti, čak i osjetiti... možda svega toga nismo ni svjesni, ali već nakon nekoliko poruka se prepoznaje da li postoji privlačnost. Ne kažem da su svi na netu iz razloga da bi pronašli ljubav, svatko ima neke svoje razloge, ali srodne duše se nepogrešivo osjete i pronađu.Razgovor krene, počinje upoznavanje..., prvo na neke obične svakodnevne teme, sve je naizgled samo ćaskanje, ali pričajući o svemu i svačemu zapravo najviše pričamo sami o sebi... Odjednom lagano počinjemo da osjetimo kako nam je prijatno, kako sve manje pažnje obraćamo na proteklo vrijeme, na broj poruka, poruke se samo nižu jedna za drugom..., počinjemo da se osjećamo zadovoljnijima, sigurno i sretnijima... a kada se toga dana pozdravimo, gotovo da se iznenadimo koliko je vremena prošlo u prijatnom razgovoru. U duši nam je jedan poseban mir i spokojstvo... i uskoro smo ponovo nestrpljivi da se nađemo sa nama dragom osobom. Već sljedeći susret donosi novu radost, postajemo sve bliskiji, počinje da nas preplavljuju predivna osjećanja, tijelo nam počinje treperiti... u početku toga nismo ni svjesni, ali malo po malo taj osjećaj postaje sve izraženiji. Nemoguće je sakriti ta osjećanja, poruke počinju poprimati sasvim tople forme, padaju prve izjave predivnih osjećaja... srce nam radosno igra, a čitavo tijelo nam žudi za osobom koja je najzaslužnija za sva ta predivna osjećanja... Da li je to LJUBAV...?

Ostat ce vjecna tajna.

...desilo mi se , jednom...ali....kad smo poželjeli upoznati se i kad se to i desilo....oko nije bilo zadovoljno...odjednom PUF!
ali sjećanje ostaje na predivne riječi i osjećaje...
to nije bila ljubav...

....vjerujem da je to ljubav....kemijski proces u organizmu...definitivno....