Sjećanje na lijepe dane
Ne žalim se,dobro mi je. Možda i previše dobro, jer kada gledam ljude oko sebe imam previše. Ne materijalnog nego emotivnog.
Povremeno te se sjetim...da li smijem pitam se?....Sva sreća više me ne boliš, nego misao ne tebe budi miris tople jeseni i nježne zime prošarane izmaglicom. Po nekad prođu i mjeseci da mi ne zaploviš mislima, jer mi netko drugi uzburka more osjećaja. Ali priznat ću ti, samo si ti znao zapjeniti valove na poseban način.
Možda ljude više ne gledam kao prije, možda više nemam onih istih osjećaja. Sada sam samo čovjek, a ne zaljubljena žena. I dobro da je tako.
Hvala na pitanju, sretna sam..ne brini, dobro mi je...i više nego što bi trebalo biti.
Ne branim se trnjem kao ruža, prošli su ti dani. Promatram svijet očima djeteta i veselim se i dalje malim stvarima. Ljudi mi na tome zavide, jer svijet i dalje bojim pastelnim bojama.
Možda se sve to dešava zahvaljujući tebi. Tko bi znao. Naučio si me voljeti, dati i primiti ljubav...zato se boje i dalje prelijevaju mojim životom...Ali nikom ne dam da mi uzme onaj dio tebe zaključan duboko negdje u meni....
Ne, ne patim za tobom...lijepo mi je...možda i previše..samo te se ponekad sjetim i to je sve.
18.03.2008. u 21:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
lijepo je to kada nema potraznje a sve druge teorije su razne
Autor: M_kao_Marino | 18.03.2008. u 22:07 | opcije