Koji naslov?

Baš su mi tijesni zidovi večeras, što bi rekla Nina. Dobre stvari redovito su za druge, al zato me sranja nikad ne zaobilaze. Pa dobro, jel to moguće? I samo nek mi netko još spomene da svatko dobije onoliki križ koliki može nositi. Ja neću više. I zašto sve stvari što se dan bliži kraju postaju sve teže i bezizlaznije. I smije li čovjek kad mu teret postane nesnosan odbaciti sve moralne obzire i obveze da bi se spasio.
 

..smije li?..mora...odbaci...

Vece Miro! I samu me to zanima.

moralne obveze i obveze smo si sami nametnuli...pa ih možemo i zbaciti! ali, nakjonšto smo si to dopustiti...moramo si onda to i oprostiti, inače nećemo biti mirni! a kad čovjek sam sebi oprosti...može ići dalje!

Kako vi to lako kažete!

ako je križ od Jelovine uzet ću ga..

bukva, habu, bukva!

...ili ga nosiš i šutiš...ili odbaciš...(teško i jedno i drugo)...

mira..nije istina, zaista nije ...da čovjek dobije onoliki križ koliki može nositi...dobije ga puno teži...ali ima uvijek netko tko nam, bar dio puta, taj križ pomogne nositi ( kao i Isusu..nije cijelim Križnim putem križ nosio sam); a kad ti teret postane nesnosan...život ti je darovan i zato ga trebaš čuvati kao biljku..i učiniti sve..da bi sebe spasila. Zidovi su tijesni...samo ako su nam - "tijesne" misli...nikad nemoj biti samo pasivni posmatrač svoga života...učini nešto, razruši zidove...znam da to možeš...svatko to može ako hoće...zato..čuvaj sebe, misli na sebe i vidjet ćeš...nestat će zidova, otvorit će se sva vrata...vjeruj, znam...meni je bilo tako a sada...posve svjesna sebe i života ...živim mirno, bez sranja, rješavam terete jedan po jedan...i jača sam nego ikada...tako češ i ti...postati sve jača!!!

na muci se poznaju junaci,tako veli stara poslovica,što bi reklo,lako je biti pozitivan kad ti ide,ali zadržati ljudske kvalitete u nevolji i iz njih izači svoj ,eee to je prava pobjeda.Jedino, mislim,da nije potrebno tražiti od sebe da sve moraš sama.Za takve situacije potrebni su obitelj i prijatelji,društvo ,ljudi...

Žene drage, da ga ima tko ponijet bar jednu postaju, bilo bi lakše, al neeeemaaaaaa!

I pun mi je kufer junačenja!Svi samo govore - jaka si ti! Ma nisam, al koga briga, jebiga!

nisam,nikada razmišljala na tvoj način,hvala Bogu.

Drago mi je zbog tebe, Pipi!Zaista.Nisu svi putovi isti.

mira, ako nema sada...ne znači da ga neće biti - sutra!..tko kaže da moraš biti jaka...jaka si kad treba, a slabost nije sramota, dapače. Daj sebi oduška i dopusti si - da budeš i slaba!
ajoj...kao da pišeš moju životnu priču...pišem iz mog iskustva...zato znam...sve je samo - mijena...nikad ne znaš kad će se nešto promijniti...strpljenja...sve će doći na svoje mjesto!

Koliko dramatizacije, koliko očaja i negodovanja u želji da se odgodi neminovno,želje su trivijalizam, snovi su imaginarni idealizam, a reala je nus produkt zasluga.
Svaki pokušaj podvaljivanja drugih glumaca u scenariju koji je pisan za nas, je licemjerstvo koje neprolazi niti prvu od moralnih prepreka.

Black, nikad sebi nisam dozvolila biti slaba, nisam navikla na to, vjerovala ili ne.Sad malo pucam, jer mjene predugo nema, znam sebe, jutro će me vratiti..barem do iduće večeri:)

Glupi, grub si malo!

mira...ja sam "pucala"..nebrojeno puta..ali opet se budila drugog jutra! Do kada, ne znam...možda mi već sutra sve dojadi i ja ...odšetam! ali, nitko te neće izvući iz beda ako ti sama sebi ne pružiš ruku..pokreneš se...izbaciš iz sebe sve što je god moguće..a za tebe G-G...svatko ima svoj život, svoje križeve, svoju realnost...korak napravljen prije 10 godina...ima svoju posljedicu i sada etc. etc....zato ..ovdje nitko ne dramatizira...već pokušava sagledati i prihvatiti realnost onakva kakva jeste, a da tu realnost možemo promijeniti samo mi...to je jasno i nama samima!

Ne učiniti nešto što sam smatraš najdubljom moralnom obvezom , zato što si preumoran, kao što sam ja propustila večeras,znači li to steći slobodu ili ..što???

mira...pitanje: tko određuje moralne obbeze ili obzire?! Ako nisi učinila nešto što ti smatraš najdubljom moralnom obvezom...nije važan razlog...nisi i TOČKA! zar smo savršeni? Nismo...svi griješimo, ljudski je, jednako kao što je ljudski sebi i oprostiti...mira...u životu- krivnja ne postoji...kad to shvatiš- postaješ - slobodna!

Hvala na razumijevanju, Black,strašno sam umorna.A to što me muči ne mogu promijeniti...samo sam jako umorna, sutra ću opet negdje naći snagu, kao i uvijek.

jutro je pametnije od večeri:))odspavaj malo i odmori tijelo,bit će i duši lakše.

Bit će,mora biti, dobro je da barem ovdje ima netko tko će te poslušati. Je, dobro je!:)