pametni glupan

ah,ta dosada.uvlači se tiho,polako,ne možeš pobjeći od nje.zadnjih dana bio sam svugdje,posao,trening,kavice,šetnjice i tako...i sad kad je to sve utihnulo,kad bih se trebeo odmoriti od tog ritma mene ubija dosada.trebaju mi obaveze,jednostavno ne mogu biti na jednom mjestu i ne raditi ništa.to me i nagnalo da se uhvatim pisanja mada me inspiracija izbjegava.sva sreća da ovo neće trajati predugo,već poslijepodne imam gdje ići,uvečer isto tako.sutra imam posla preko glave,kao i u nedjelju.svatko ima neki način da pobijedi dosadu i sve nuspojave koje donosi,moj način je pisanje,izražavanje osjećaja u neverbalnoj komunikaciji.možda i zato što ne mogu uvijek naći nekog istomišljenika s kojim bih mogao filozofirati i secirati život.ima li takvih ovdje?