neizvjesnost

Dugo sam razmisljala o tom kamenju. Imalo je na mene magican ucinak, sanjala sam kad cu stupiti na tlo koje ga okruzuje.
Razocaranje je slijedilo jer mu se nisam smjela pribliziti. Bilo nas je mnogo, i svetost trenutka kad spoznajes da si ostvario san bila je oskvrnuta.. Uzad koja odvaja kamene blokove od rulje koja ga zeli dotaknuti, hrpa turista oko mene koji samo fotkaju iz daljine vjerojatno nisu niti pomislili da zastanu i pokusaju udahnuti magiju koja ih okruzuje.
Dozivljaj umanjen..
..a zatim vrijeme, kao da je znalo, u trenu su se udruzili tamni oblaci, svi vjetrovi ledenog sjevera zapuhali u namjeri da otjeraju rulju koja ne zna kako da se divi. Kisa, naravno.. nezaobilazan proces.
E, da sam mogla ostati kad nikoga vise nije bilo..

eh, sjećam se kad sam bila tamo, bio je sunčan dan, samo su ravno nad nama čudno se vijorili neki čudni oblaci, nigdje drugdje ni oblačka :)) fenomen bez presedana :)