Fikcija ljubavi

Fikcija ljubavi
 
          Kao i sve u životu, tako i ljubav ima svoj početak, sredinu i kraj. Osim ova tri osnovna dijela postoji i četvrti koji se nalazi između sredine i kraja. Taj dio se naziva fikcijom ljubavi, te i nije tako čest, dapače, dosta je rijedak. A ljudi koji ga doživljavaju žive pod dojmom početka i sredine ciklusa, potiskujući njegov kraj. Mnogi su velikani umjetnosti opisivali ovaj dio ljubavi i tako svojim talentom ovjekovječili stvarnost problema, razbijajući potencijalnu mitološku perspektivu. Mali ljudi su ga pak osjećali do vlastite smrti i čitav svjetovni život podredili njemu. I tako je bilo od pamtivjeka i bit će sve do Huxleyevog «Vrlog novog svijeta» čiji je dolazak samo pitanje vremena.
          Stanje kroz koje prolazi osoba u fazi fikcije je kombinacija emotivnih trenutaka iz početka i sredine procesa. Ti su podaci zapisani u ljudskoj podsvijesti i nemoguće ih je brisati ili mijenjati. Oni su nešto kao digitalni zapis na UnReWritable Compact Discu, jednom unešeni bespovratno ostaju. No problem nastaje zato što je i obrambeni mehanizam nelogičnosti program u istom zapisu ali u sukobu sa sadržajem prethodno opisanog. Zbog toga oni ulaze u sukob šireći viruse i na sve ostale moždane softwaree sve dok ne unište i posljednji, ostavljajući samo hardware koji u ovoj hladnoj metafori predstavlja truplo zaraženog, sad već pokojnika. Dakle čovjek umire u uvjetima nelogičnosti i bezidejnosti riješenja.
          Toplije rečen isti sadržaj bi glasio da ljudi koji žive u fazi fikcije vole svoj osjećaj ljubavi koji su razvili ali ga zbog nerazumijevanja vežu za osobe sa kojim su ga proživjeli.
          To je stanje u kojem se ne raspoznaju rodovi.
 
         
 

Nije propalo, napušteno je. Ne zaboravi RIDE-Carnival of light.