večer za suze
...kada život smjelo krene u tvoja njedra i kada pomisliš da je to neka nevidljiva lutrija, ne razvijaj jedra jer nevolja je upravo iza ugla!- koliko sma si puta to rekla! I opet sam se hrabro smijala, sve je mirisalo na nadu i u svim segmentima (osim u ljubavi, koja me baš tada nije previše mučila) eto , bigg bang sranja! Opet lutam gradom u suzama, nađem kakav šugavi park da se skrijem od pogleda i otvorim sve bujice... Što li uopće sada radim za ovim ekranom? Za koji vrag tipkam totalno beznačajne riječi? Pokazujem gomili stranaca da sam slaba, nejaka i naivno vjerujem kako bi mogla ćuti kakvu vrstu utjehe, a dobro znam da trenutno ama baš ništa ne pomaže! Možda je to onaj moj stari dobar recept, kad si satran-piši izbaci suze na papir i pogledaj što vidiš u njima! Kad bi problem bar bila ljubav! Znam da bi se sutra probudila i tipkom delete prebrisala prošlu samotnu noć, te koraknula u novo jutro naoružana novim osmjehom! Ovo je tren kad počinješ sumnjati u sebe, ne vjeruješ svojim očima... Svijet je kanta smeća, sad sam se u to uvjeria! A ja sam samo još jedan komad u njemu! Čemu vjerovati u išta?! U ikoga?! I zašto oni ljudi koji bi trebali tvojoj grešci zamisliti kaznu, pokušavaju uhvatiti tvoje suze? Zašto te toj zgaze svojom dobrotom? Učinila sam masu gluposti u svom životu, ali večeras sam nadmašila sebe! Danas bi mi trebalo zabraniti disati, bar na tren, a čovjeku koji je pokušao vratiti snagu u moj duh dignut spomenik! Hvala ti! Iako vjerujem ovo nikad nećeš pročitati, hvala ti... Ipak vrijedim količinu zraka koji udišem, ako ti vjeruješ u mene...
15.05.2004. u 2:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar