isprekidan san....

Budile su najdublje snove u meni... Rijetko kad požalim za čime.    Napajam se trenucima koji su živjeli tek u mojoj glavi. Hranim se bilom svojim što je kucalo brže.  Poput ogledela,ocrtavale su se njihove riječi u očima mojim.   Davale im lako uočljiv sjaj i resile lice osmjehom.  Da,govorim o njima - kraljicama bdjedenja.   Neumornom,spontanom,životnom predanju nepoznatih ljudi na ivici virtualnog života.   Sada kada su mnoge od tih priča zamrle.   Kada su tek neobična i draga sjećanja,sada mogu priznati koliko su mi značile.   Kao čitav jedan život.  Paralelan. Sjajan,naprosto briljantan.    I možda sve je umjetno i lažno ali osjećaji u meni su bili živi život.    Esencija života.....

i ne samo jedan život, nego mnogi, svi mogući, lijepo je što si napisao :)

thx, sad kak je napisano - napisano je ali je najbitnije da svi znamo o čemu je riječ :-)

da, znamo, ali nam to ipak nitko ne može ikad više oduzeti :)