ruku pod ruku
šetamo obalom,ruku pod ruku,osluškujemo tiho,velikog mora buku-gledamo se,zaljubljenim pogledom,da bar trenutak ovaj,traje vječito-šutimo samo,lica sve govore,sami smo mi,i veliko more-topli povjetarac,donosi svježinu,sretan sam uz nju,njenu blizinu-osjećamo se sretno,najsretnije na planetu,ali trenutak nestane,ko kometa u letu
31.03.2008. u 20:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Lijepo si to sanjao, šteta što si se probudio.
Autor: navikjuri | 31.03.2008. u 20:40 | opcije
hmmm...nije valjda rekla; slušaj, moramo razgovarati......:P
Autor: _registrirana_ | 31.03.2008. u 20:47 | opcije
nisam se probudio,trenutak je kratko trajao,prekratko.da sam sanjao,još bi to trajalo
Autor: cioner | 31.03.2008. u 20:50 | opcije