Vučja vremena

I tako prolazi mi dan,malo bi,pa malo ne bi,ni sama više nisam sigurna,a znam samo da tražim smirenje,kakvo takvo,nekakvo...a istovremeno se uvlačim u mrežu iz koje neznam da li ću se moći ispetljati,a da ne patim...Ma graničim sa glupošću,ali šta da radim..on me ne voli...drugi me voli,ali ja njega ne volim na taj način,a uz to drugi ima i dva slatka paketića sa sobom...strašno..kakvu odluku donijeti...drugi mi daje sve ono za čim žudim,ljubav,prijateljstvo,nježnost,osjećaje,sex-divlji i neobuzdan,osjećajan i strastven-u isto vrijeme.....a prvi mi ne daje ništa,ama baš ništa,osim tu i tamo pokojeg pogleda,nježnog,ljutog,prezirivog-zavisno od raspoloženja...i gdje da se tu nađem ja,neka mi netko pokaže put i svijetlost kojim ću ići,jer ga ja sama ne mogu naći i tapkam u tami.........Možda bi.A možda ne bi.Možda?Sigurno?Pa opet možda?I tako tisuću puta dnevno...

Vjeruj mi,sama ćeš pronaći izlaz iz toga i to onda kada se najmanje nadaš...vjeruj mi.:)

ostavi si jos vremena ,,,ako nisi sigurna i kad budes ,,,napraviti ces ono sto mislis da je ok ,,,mi smo nebitini u tvojoj prici ,,,moras znati sta dobivas ,sta gubis ,i sta zelis nadji odgovore na ta pitanja i biti ce ti lakse ...sretno .