vjetar i visine

 
  Pratim taj neki zaostali miris, 
zakopan među odjećom....
Sjećam se koju sam čipku nosila na bedrima,
sjećam se koji sam rez ostavila na tvojim leđima,
osjećam tvoje zube u grudima...
Još čujem lom svoje duše, dok si je gnječio rukama;
A opet bih te ljubila! Opet bi prošla kroz pakao!
Rekao si odmah :"Mala, ovo nije za vječnost!"
Rekla sam:" Pa što?"
I vodila sam ljubav... Ti ne...
I davala sam sebe...Ti ne...
I disala tvojim plućima...Ti si se smijao mojoj naivnosti!
Klizile su kaplje po tvojim bedrima,
ja sam divljala na tvojim prsima,
vrištala od strasti i plakala od ljepote...
Ti si uzeo što si trebao... Našao što si tražio
Otrgnuo svetost, bogohulio ljubav,
okrenuo križ mene naopako,
pljunuo na poljubac...Kad si vido suze, rekao si:
"Udari me! Nanesi mi bol! Vrati mi istom mjerom!"
Rekla sam:" Kako mogu udariti i nanjeti bol nekom koga volim?"
I opet sam bila gola pod tvojim prstima...
Zatim sam pala na koljena, gledajući kako odlaziš...
Nakon milijuna svitanja ponovo osjetih miris,
miris tvojeg lica... sjećanje na bol...
A opet bih te ljubila!
Opet bih u indigo-ljubav....