korak dalje...

Jedan čoban živi u zaostalom planinskom području, daleko od civilizacije, bez struje, bez radija i televizije.
Jednoga dana siđe sa planine i uputi se prema obližnjem gradu, naravno pješke.
U jednom trenutku ispred sebe vidi dvije tračnice i pragove pruge i zaključi da se mora raditi o nekoj cesti, te je odluči slijediti.
Nakon pola sata hodanja po pruzi u susret mu dolazi vlak, koji on nikada nije vidio.
Vlak počne svirati, para izlazi iz lokomotive, čuje se "huuu, huuuuuu", ali čoban, ne shvaćajući o čemu se radi, ne mrda s pruge - i vlak ga pogazi.
Nakon tri dana probudi se čoban u bolnici, sa slomljenom nogom i rukom, oboje u gipsu.
 Ustane se iz kreveta, uzme štaku koju je našao naslonjenu na zid, i oslanjajući se na nju krene, šepajući, u razgledanje tog čudnog mjesta gdje se našao.
U jedno trenutku se nađe u čajnoj kuhinji, gdje upravo u tom momentu zakuha voda u čajniku, čajnik počne pištiti i iz njega počne izlaziti para, a čoban sa štakom počne lupati po čajniku.
 
 U tom trenutku u kuhinju uđe jedna bolničarka:
- Ma čovječe, što to radiš?
- Neka, neka, treba njih dok su mali!

Hahahahahahahahahahahahahah :))) huuu huuuu

je tak je jedna teta.. kaj je delala v domu.. gdi živjah dok studirah.. nekaj pošla prugom.. kad je pela z grunta.. je veli... nekaj sew zamislila... pa je vlak hučil... i trubil.. a ona se zamislila.. pa ju je hitnul.. je preživela je..

kajo oš malo piletine..ima i piFA..

uhuhu:)dobar:)

tako mu i treba kad ide kud ne treba. bilo mu je lijepo i nije trebao nikamo ići...

ae napiši nešto smiješno,please:)

konjušarka poliži mi:)

habu eo tebi piletine, sam donesi pivo:)))