Mjesečina
Kad prođe ova neobična mjesečina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
plašljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja živi od topline
moje ruke, i još me osvaja,
sitnim koracima približava nebo
mojim otvorenim očima,
kad prođe ovo sporo i teško ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople kiše,
kada sve prođe,
pretvorit ću se u zrna pijeska što ga nosi vjetar
prema središtu usamljene zvijezde
bit ću voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit ću prazan trg sa sjenom nečijih stopa
stablo obraslo šutljivim bršljanom što vene,
samo sjećanje na samog sebe,
u času umiranja,
jednostavna riječ zaboravljena u grlu
nikad izgovorena,
pokušaj smiješka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znao ispjevati
ni proživjeti...
In memoriam dragom bratiću Josipu, jedinoj istinskoj glazbenoj legendi Virovitice (*1958.+2008.)
06.05.2008. u 22:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar