samo ljubav

Sad se pitam kako prije nisam dokučila, jesam malo kratka.,ali čovječe, pa odgovor je cijelo vrijeme tu!
Dugo sam tragala za odgovorima-čemu sve ovo, čemu smješiti se, kad prečesto ljudi ne uzvraćaju, čemu sanjati kad uglavnom bubneš s oblaka drito na guzu, čemu voljeti, čemu željeti, čemu davati, i gdje je taj smisao života!
Mislila sam, doći će..netko, nešto.,čekala sam smisao, čekala sam sreću, ljubav, san, čvrsto vjerovala i nadala se da doćI će dan kad će sve sjesti na svoje mjesto i sva pitanja dobiti odgovor. Čekala i sanjala.
Eeee, kako sam bubnula! Ne jednom, već sto i jedan put., ali uvijek ono-hajde,pala si da se ustaneš.,hajmo dalje,samo vjeruj i doći će..
I evo,napokon,nakon 32 godine i nešto sitno,skužila sam-neće doći!!!!!!!
A zašto?
E pa zato što je već tu!
Sve što trebam imam, imam srce da volim, imam ljude koje volim..to ne treba biti jedan jedini posebni on..može se voljeti svakoga, može se voljeti proljeće, može se voljeti dijete u prolazu, može se voljeti i kap vode na dlanu, i kiša koja te nenadano smoči, i oblak koji sakrije sunce, i svako jutro i svaki sumrak..I to je ono što oslobadja,oslobadja srce da voli beskrajno ne očekujući ništa zauzvrat, oslobadja okove sna.,jer nema razloga sanjati život, treba živjeti san!
Često sam se našla pred nekim odlukama, kao i svi..pitajući za savjet, rekli bi mi-idi putem srca..i nikad ništa nisam znala odlučiti..ali ne, srce zna biti zamračeno, zbunjeno, ovisno,.,treba ići putem ljubavi, samo je taj put pravi, samo ljubav je odgovor, samo ljubav je razlog, samo ljubav je smisao, samo čista,iskrena , bezuvjetna ljubav!
I koliko mi puta prodje kroz glavu Baretova-
Ja mogu ti reći, gdje je put ka sreći,samo živi samo budi,svi odgovori doći će sami,samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami...
I nisam je prihvaćala,.kao ono-pa da,baš je lako kako zvuči,moš mislit!
Ali je, lako je, samo otvoriš srce, pustiš ljubav da slobodno teče tobom,tvojim venama, da se širi tvojim osmjehom, da te štiti a ujedno usrećujući druge, usrećuje tebe!
SAMO LJUBAV!

ol vi niiid iz laav - rrratarararam :o)))

Svaki put kad se budeš osjećala izgubljenom i zdvojnom pomisli na drveće, sjeti se njegova rasta. Sjeti se da stablo s velikom krošnjom i slabim korijenjem podliježe već pri prvom naletu vjetra, dok kroz ono s jakim korijenjem i slabom krošnjom limfa teško protječe. Korijenje i krošnja moraju rasti jednoliko, moraš istodobno postojati u stvarima i iznad njih, jedino ćeš tako moći pružiti sjenu i zaklon, jedino će te na taj način u pravo godišnje doba prekriti lišće i plodovi. I, kada se kasnije pred tobom otvore različiti putovi, a ne znaš kojim poći, nemoj kretati nasumce, nego sjedni i čekaj. Duboko udahni, s nadom, baš kao što si udahnula došavši na svijet, nemoj da te bilo što omete, čekaj i samo čekaj. Budi mirna, šuti i slušaj vlastito srce.Kad progovori, ustani i poslušaj njegov glas, pođi kamo te srce vodi. Susanna Tamaro :))

Da, vječna je istina to što si napisala, jedino što često traje samo jedan dan

"...love is in the air..." (zna neko kak' se crtaju note na ovom čudu tehnike!?)

čokoladna,baš znaš ubosti:)

drago mi je da neki čitaju s.tamaro, a još više što je citiraju!

Netko čuje čjubav i vidi je kud god se okrene, nekoga pak da opali kao batom po glavi, on opet ne skuži,okrivi, ne znam,klavire koji eto slučajno padaju...
tako isto nekome traje dan,nekome tek tren a netko je nikad i ne osjeti..
No ako imaš sreće pa skužiš da to nisu svud oko nas klaviri, već da je ljubav u svemu što pogledaš i da je možeš prožeti kroz svaku svoju riječ i djeliti je svakim pogledom., i drugi dan,ako se probudiš mrzovoljan i zaboraviš zašto si ono jučer bio tako j....o radostan,.ipak sjeti se,nekako.,i onda odluči jednostavno-još jedan dan voljeti ili ne.,sa smješkom ili bez njega...ponekad je nešto u zraku jače od nas i jednostavno ne vidiš razloga za smijeh,za ljubav., ali ja vjerujem da imamo moć, moć odluke,odlučiti voljeti iz dana u dan.,dok nam ljubav ne postane načinom života.

I onda je sve tako lako!

Hvala na komentarima!

doista iskreno LjUBAV !!!!