Ženski um..

...kad mi noć oduzme dan..kad nestane sreća nošena zorom..tihim koracima stapam se se maglom pokušavajući zamišljati čovjeka koji se gubi u  daljini..odnosi komadić sreće koju je slučajno ostavio pred mojim vratima..a ja...nosila sam osmjehe na dlanu..osmjehe koje sunce krade sa svakim svojim zalaskom..kao kad hridi slamaju valove...gube se sve iskre u mojim očima stvorene toga jutra..
 

..zasto bas pred vratima?...