Ženski um..

Mojoj majci...
U doba moje malešnosti i  strahova običavala si paliti svjetlo i pokazivati mi znane predmete u sobi,a onda bi ugasila svjetlo i samnom sjedila u tami dok se posve ne uvjerim da su obrisi stalni i nepromjenjivi.
Tata je tražio da za sobom zatvoriš vrata,ali ti bi uvijek krišom puštala da tračak svjetla pada u tamu-upravo dovoljno da vidim kako se ništa ne šulja prema mom krevetu.
Na neki način i sad je tako.
Moje su tjeskobe sada veće,a svijet manje sigurno mjesto-ali ti puštaš malo svjetla u njega,pa svoje probleme vidim onakve kakvi jesu.
Kao nešto sa čime mogu izaći na kraj-a ne da od njih bježim.
                                    ...divna si majka...

mamica je znači bila prava a to je višestruka dobrota je je i tebe usput naučila kako biti dobra majka:)

..to samo znaju majke..