:)

Ponekad me začudi ova prolaznost.,i to kako se sve s vremenom gubi.,zaboravljamo ono što nam je nekad bilo važno.,i neke nove ljude puštamo u život kao da nitko prije nije ni postojao.. Vrijeme zaista briše sve.,stare tragove i rane.,ostaju samo ožiljci na duši.. Tek rijetka sjećanja se na zaborave.,a toliko toga nam ostane u onom dijelu života koji smo prepustili ničemu.. Toliko snova i želja ostavimo baš pred tim vratima zaborava..
Bilo je dana kad sam mislila da su neke stvari vječne da se neki ljudi nikada neće zaboraviti.,da nikada neću biti ovo što sam sad.. Danas.,više se ne usuđujem ni misliti.. Sve se promijenilo.,nešto na bolje nešto na gore.,ali se promijenilo.,samo srce mi je isto ostalo.. Još uvijek se teško daje.,ali daje se do kraja kada zavoli..
Koliko sam samo griješila.,koliko krivih riječi pobjeglo mi je kroz zube a da nisam bila ni svjesna.. Danas mi je žao zbog mnogo toga.,ali kako da vratim vrijeme tamo gdje više nema vraćanja.. Da sam barem znala cijeniti ono što sam imala.,da sam te znala sačuvati.,ali nisam..
Među ljudima o tome ne pričam.,al znaju mi s lica pročitati koga ne zaboravljam a trebala bih..
Iz svega naučim ponešto novo.,poslije tebe na sve drukčije gledam.,jedino žao mi je što se nisam usudila srce da ti predam..
Sada svaka moja misao k tebi me vuče.,i ja još uvijek živim za ono naše juče.. Možda prekasno je.,ali ponekad mi se učini da me gledaš pogledom prepunim čežnje i neke skrivene želje..
Ja nisam ništa novo pod ovim zvjezdama.,i možda ne zaslužujem šansu..Tek sam jedno slovo među mnogim riječima.,i možda nisam pravo lice u tvojim očima ali za tebe kuca ovo srce u mojim grudima..
Biram krive riječi.,to je sigurno.,jer srce kucalo je i prije i poslije tebe.,ali ne pronalazim neke bolje kojima bi mogla izreći da si baš ti.,kojeg izgubih tako lako iz nekih glupih razloga.,cijeli moj svijet..
Nikada nisam mislila da ću baš ovdje pričati.,u tuđim očima i po tuđim shvaćanjima.,možda o ničemu.,o nekoj izgubljenoj ljubavi.,o biću koje bi možda trebala potisnuti iz svojih sjećanja.. Dali se to uopće i može nazvati ljubav.,dali netko ovdje zna što je to zapravo ljubav?? Jednom ću opet voljeti.,znam hoću.,nema smisla da se sad tu zavaravam i kunem da ćeš biti jedini do kraja moga života.,vrijeme odnosi sve.,stare rane zacijele pa nas više ne bole.,jednostavno.,moram preboljeti.. ali.,još zadrhte mi koljena kad se nađem u tvojoj blizini..i još osjećam tvoje poljupce na usnama.,mada te nism ljubila cijelu vječnost..

Da, to je ono vječno pitanje, da li imamo samo jednu srodnu dušu na ovom svijetu...Sigurno ih svatko ima bar nekoliko...