Da je barem sve to... ovako

Čekat ću te uvijek ovdje, na starom mjestu, kad noć proguta dan i kad sve ti bude tužno ja bit ću tu, čekati... tebe, da te utješim, da te poslušam, da pitam kako li si, da li ti ide i bez mene. I bit ću uvijek na istom mjestu, u suton na bijelom mostu, gledati Dravu, ljude pod svjetlima promenade, zamrzle u nekom našem prošlom vremenu... čekat ću da dođeš. Znaj da tada bit ću ti opet blizu, da ćeš moći samnom podijeliti sve ono loše i lijepo, da ću ti pomoći nositi teret godina koje si morao proživjeti bez mene. Nisi ti kriv, ja sam otišla, i nikad se nisam vratila. I moja će ruka biti na tvome ramenu iako više nisam pored tebe, tu! I ne brini, uvijek se možeš ovdje vratiti, zagrlit me, kao nekad poljubiti. Ja... ću te čekati

16.06.2008. u 9:29   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar