Dati dio sebe...

Titanik
Bio si moj Titanik.

Bio i potonuo. Ostala su sjećanja za vječnost, dodiri koji se ne zaboravljaju, riječi koje zvone. One tihe riječi, one ne izrečene, jer uglavnom i nije trebalo govoriti. Zima je bila posebna, cvijeće je dugo bilo u vazi jer kao za inat nije htjelo uvenuti. Ono što je u meni ostalo, ostat će tu zauvijek. U mom sjećanju.

Povremeno te pustim da me zaboliš, tek da znam da osjećaja imam. A onda..onda zatvorim stranice sjećanja, pustim valove života da te prekriju.U meni te ima za zauvijek.

To si znao, to znaš i to ćeš znati, isto tako kako što znam i ja da sam bila kap koja te je radovala, dala ti snagu kada ti je trebalo. Sjaj u tamnim očima sve je govorio...da sam ja ta koja ti je mamila osmijeh na umorno lice.

Bili smo trenutak vječnosti zatvoreni u vrtlogu života, pokušali pobjeći od stvarnosti. I uspjeli smo. Hvala Ti!

A onda..onda smo se razišli bez suvišnjih riječi, jer nama riječi nisu trebale da shvatimo da je naš brod plovio bez luke u kojoj je trebao pristati.

To smo znali a nikada spominjali. Znali i radovali se svakom danu ispred nas..sve dok nije došao trenutak da odemo svako na svoju stranu, onda kada je bilo najljepše jer jedino tako je moglo ostati u sjećanju....za zauvijek.

Bio si moj Mali princ.

Ne patim..samo te se sjetim, a nadam se da je tako i kod tebe...

Moji anđeli čuvari uvijek te čuvaju, a ja znam da i Tvoji čuvaju mene...znaš oni, još od onda :)

eh,titanic-ljubav i prokletstvo!

"Povremeno te pustim da me zaboliš.."... da, "ti si bol koja mi godi"... pjeva Jasna Zlokić... ne treba više dodavati riječi... neka traje osjećaj...

Shadow..opet nas dvije plovimo ovim vodama..izgleda da se baš ništa nije promjenilo..Lijep Ti pozdrav iz Slavonije...:)

"erica..", dobra večer... kod mene se puno tog promijenilo otkad smo se srele... :) već 4 godine živim u finoj vrlo stabilnoj vezi... :) moja bolja polovica spava, ja gledam tekmu, a probudit će ga samo ono: "gooool" :)

Draga jako mi je drago zbog tebe. Zaslužila si to. Tvoji tekstovi oduvijek su otkrivali ženu koja zna voljeti a isto tako i ženu koju treba voljeti.A ja...pa sretna sam...ali ne zbog ljubavi...to se vidi iz ovog teksta. Planinarim, putujem, to je smisao mog života i naravno najbolje dijete na svijetu, moj sin! A sve što treba i što mi još nedostaje zasigurno će doći jednog dana, ne sumnjam u to. Znaš da sam nepopravljivi optimist!

čekala si, čekaš ga... doći će.. vjeruj u to... živi život.. a vidim da ga živiš i kad se najmanje budeš nadala... on će stati ispred tebe... :)

Hvala Ti! Tebi želim da i dalje budeš srena i da ljubav traje i traje i traje :)

Pozdrav u ravnu Slavoniju :)* ... i suzu bez suza molim :)

Hej Tee Jay...joj pa ovo je stvarno iznenađenje..kao da nisu prošle sve ove g..stara dobra ekipica na weblogu..o jeeee
:))

O,kako je divno ploviti daleko od hladnih ledenih grebena.Iako znam da sam daleko od njih,uvijek postoji faktor iznenađenja,nikad ne znamo tko je sledeći,kad ćemo ugledati veliko brdo leda i neprilika.
Kad se neko nađe na "Titaniku" koji tone,postoji nada da se neko na njemu spasi.Budimo pametni,budimo ljudi i mnogo će se duša spasiti.Ponovo će se čuti smijeh,ponovo će dečiji plač pokvariti romantični zagrljaj!!!

Prelijepo ...