Dati dio sebe...

Sjedim i ne spavam. Što od sjećanja prošlih, što od osjećaja sadašnjih. Svi meni dragi su danas daleko od mene. Netko je nekamo otišao...Jedan pokušava riješiti životni san, drugi popraviti što se može..na staroj kući. Tebe odavno nema u mom životu. Tako je to.

Sjedim tako sama , noćas naravno, i sjećam se svih dragih trenutaka, smijanja, sreće, ludosti što sam sa vama proživjela. Bivših i sadašnjih, još svježih.

Sjedim i ne spavam, jer mi more nedostaje, miris borovine i eteričnih ulja u zraku, cvrčci što cvrče a istovremeno uspavljuju i iritiraju. Veče uz rub mora koje mi zapljuskuje stopala dok pogled uprt u daljinu doziva novi život koji je ispred mene.

I opet ćemo se svi zajedno radovati, sa svakim od vas na svoj ludi način,a tebi ću kao i uvijek zamrsiti kosu i reći: ti si moj najdraži šašavac..no ti svejedno znaš da je to tako i da ti ne kažem. Privuči ćeš me i poljubiti u obraz, onako po malo prijateljski, a ja ću znati da to nije samo to :)...i obraze će mi obliti rumenilo. Nasmijat ćeš se vragolasto.

Zašto crvenim kada si ti pitanju?

:)

I treba da se crveniš.... Tako dugo se skrivati !? ;)

Hej i Tebi...znaš šta, jučer su me oduševili stari prijatelji sa Iskrice...divno je znati da ste svi još tu...oni koji su zapravo stvorili pravu, neiskvarenu Iskricu, onu na početku :)

....:))) lipo je ponovo te čitati...